All for Joomla All for Webmasters

Sidebar

26
Čet, Tra

(Ne)uspješan izlet u St. Gallen

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Pripreme za Brazil započele su još nakon Islanda, a prva utakmica u sklopu tih priprema donijela nam je remi na gostovanju kod Švicarske. Kratki osvrt na utakmicu u St. Gallenu

Ne volim prijateljske utakmice. To sam vam „pričao“ već puno puta, i nakon svakog novog pokušaja mogu samo ponoviti. Moraš ih gledati, jer ipak igra reprezentacija, a za vidjeti nemaš šta. Ne u smislu nogometnog umijeća, jer onaj tko nogomet voli i u takvim utakmicama će pronaći nešto što će ga oduševiti, nego u smislu napetosti. Fućkaš tekmu kada ne grizeš nokte dok je gledaš! Mada ću i ovdje spomenuti da zapravo nema nevažne utakmice kada igraju reprezentacije, što zbog reputacije, što zbog bodova koji se dodijeljuju i u ovakvim utakmicama, a bitni su onda kada se izvlače skupine za kvalifikacije i završnice velikih natjecanja. Imajući i to na umu, pa i onaj potrebni nacionalni ponos, ipak na kraju predvlada ono „ma, samo je prijateljska“.

I sinoćnja predstava šeste i šesnaeste reprezentacije svijeta spada u kategoriju „brzo ćemo zaboraviti“. Ostati će eventualno neki sitni detalji, poput prvijenca „našeg“ Josipa Drmića u dresu „Nati“, ili još jedan dokaz neuništivosti Ivice Olića. Ostalo ćemo gurnuti pod tepih, što zbog lošeg nastupa naših u prvom poluvremenu, što zbog miroljubivog kraja i 2:2 s kojim obje strane mogu biti zadovoljne. Nisam „blag“ zato što se radi o mom „ljubimcu“ Niki Kovaču, ako bacite pogled unazad vidjet ćete da sam na prijateljske susrete gledao na isti način i za vrijeme Igora Štimca.

Zamjerki imam, ima ih i izbornik, jasno i glasno ih je detektirao nakon utakmice: mlohav početak, nedostatak agresije, želje, volje u prvom dijelu, dobro drugo poluvrijeme u kojem smo dominirali i morali zabiti pobjednički gol. Da li su Kovači mogli izvući neke pouke iz ovog izleta? Objektivno – teško. Nije bilo vremena za prave treninge, jer su većinu vremena „pojele“ sponzorske obveze, a da bi se iz nadmetanja u šarenim sastavima nešto pametno zaključilo treba biti mađioničar.  

Osobno ću se ponovno osvrnuti na sustav i kritizirati neumorne pokušaje naših izbornika da nam „ubrizgaju“ taj „moderni“ 4-2-3-1. I dalje stojim iza toga da nemamo igrače za taj način igre, nemamo brza i prodorna krila, odnosno oni od kojih očekujemo da to mogu biti rijetko to dokazuju na terenu (npr. Perišić), a sa druge strane žrtvujemo igračine na tim krilnim pozicijama koji bi na svom prirodnom mjestu mogli dati puno više (Olić, Eduardo). Istina, Olić „to“ zna odigrati, to je jučer potvrdio, povremeno to igra i u Wolfsburgu, ali korisniji i opasniji je kao špica, to je jednostavno činjenica. No dobro, upravo za to i postoje test-utakmice. Bolje da se „kemija“ sada, nego kada za 97 dana istrčimo na megdan Brazilu. Nadam se samo da će: a) novi izbornik na vrijeme shvatiti da taj sustav ne funkcionira najbolje i okrenuti se drugim opcijama (po meni najbolji za igrače koje imao na raspolaganju je 4-4-2) ili b) u vremenu koje je ostalo do tog okršaja u Sao Paulu posložiti momčad u tih 4-2-3-1 tako da bude djelotvorna.

Pojedinci? Opet – na osnovu ove utakmice teško je suditi. Ali: Subašić je pokazao da na njega možemo računati, no Plete ipak ostaje prvi izbor. Ne znam zašto, ali kada je na branki Splićanin koji brani u Rostovu osjećam se puno sigurnije nego kada je Zadranin koji brani u Monacu. U jačem klubu, u jačoj ligi, ali ipak je tako. Meni se opet svidio Pranjić, a volio bih ga vidjeti u ovom sustavu malo ofenzivnijeg, mislim da bi više dolazio do izražaja. Na našim „Ukrajincima i Rusima“ se primjetio nedostatak natjecateljskih utakmica, nisu bili pravi ni Srna, ni Ćorluka, ni Milić u onih par minuta koje je dobio. Oduševio je jednom više Gordon Schildenfeld, čovjek za kojeg sam već nekoliko puta napisao da zapravo nikada nije razočarao u dresu Vatrenih. Ostatak rezerviran, „prijateljski“ raspoložen, sa izuzetkom već spomenutog Olića.

„Neprijateljski“ raspoložen prema zemlji svojih roditelja bio je zato Josip Drmić, napadač Nürnberga. Na početku sezone u kolumni „Švabo“ još sam izvještavao o njegovim igrama kao Hrvatu, nadajući se da bi mogao zaigrati na „pravoj strani“. Nakon što je u studenom prošle godine debitirao za momčad Ottmara Hitzfelda nerado sam ga izbrisao sa popisa Hrvata u Bundesligi, a nakon toga nekoliko puta ponovio: Bit će nam žao što se nismo borili za tog dečka! Nažalost, bio sam u pravu. Posebno boli što je sam Drmić izjavio da ga iz HNS-a nitko nije zvao, što sugerira da je interes sa njegove strane postojao. Saznanje da se radi o jednom odličnom igraču koji nam je izmakao kroz prste jedini je poraz nakon sinoćnjeg sudara u St. Gallenu.