Sidebar

16
Sub, Pro

Van Bastenova revolucija

Typography
Nekadašnji topnik Ajaxa, Milana i nizozemske reprezentacije, a danas tehnički direktor FIFA-e Marco van Basten iznio je prije dva dana nekoliko revolucionarnih ideja o promjenama pravila nogometne igre koja su većinom ismijana od strane novinara. Dojma sam da neki nisu dobro razmislili (a neki prijedlozi su potpuno pogrešno preneseni) i neke mi zamisli velikog Marca zvuče itekako primamljivo

Ostavio je neizbrisiv trag iako je posljednju utakmicu odigrao kada je bio u najboljim godinama (29). Ozljeda koljena prisilila ga je da dvije godine kasnije, 1995. godine, prekine sjajnu karijeru u kojoj je parao mreže u dresu Ajaxa, možda najboljeg Milana u povijesti, ali i reprezentacije Nizozemske sa kojom je 1988. godine osvojio europsko prvenstvo zabivši u finalu Rusima jedan od najboljih golova svih vremena.

Nakon karijere je sa većim ili manjim uspjehom vodio Oranje, Ajax, Heerenveen i Alkmaar. Nije dakle pao s marsa, nego je u nogometu čitav život i ima pravo "soliti pamet".

Danas je u funkciji tehničkog direktora FIFA-e, institucije koja je zbog silnih afera koje su je potresale posljednjih godina došla na loš glas. Možda su zbog toga razmišljanja nekadašnjeg napadača u startu odbačena, jer valjda sve što dolazi iz ureda u Nyonu automatizmom ne valja...

Prije nego se podrobnije pozabavimo mislima "San Marca" razmislimo šta nas u današnjem nogometu najviše živcira.

Razmislite koliko puta ste opsovali igrača koji se valjao po travnjaku kao da ga je pregazio parni valjak da bi nakon dvadeset sekundi sumanuto mahao pored linije tražeći od suca da mu dopusti povratak u igru. Razmislite koliko puta vam je živce čupao nogometaš koji na sredini igrališta prekine izglednu kontru povlačenjem protivnika za rame ili dres, a koji bi za to dobio žuti karton koji niti je zabolio njega niti njegovu momčad.

Jeste li nekada pomislili kako nije baš pošteno da momčad koja u europskim "knock-out" utakmicama drugu utakmicu igra doma ima 30 minuta više pred svojim navijačima u slučaju produžetaka?

Koliko često vam je užitak gledanja nogometne utakmice pokvarila nekakva ekipa drvosječa koja se ograničila isključivo na sjeckanje igre, pravila "milijun" faula, krala vrijeme? 

I na koncu, koliko puta ste čuli kako su igrači umorni, kako je prevelik broj utakmica? Nismo li se i sami mogli uvjeriti kako oni najbolji igrači na velikim natjecanjima često zakažu, a kao jedan od glavnih razloga navodilo se što su izraubani nakon duge i naporne sezone. 

Nogomet je fantastična igra, najpopularnija na svijetu, i ne treba izmišljati toplu vodu te od njega raditi drugi sport. Međutim, isto tako se ne treba zatvarati pred novim idejama koje bi ga učinile još atraktivnijim, navijaču zanimljivijim i poštenijim. Ako ništa onda o njima treba razmisliti, neke testirati. 

Ako se ne pokažu dobrima, nije ih problem poništiti. Sjetimo se zlatnog i srebrnog gola... 

Krenimo dakle redom i raščlanimo van Bastenove zamisli. 

UKIDANJE ZALEĐA

Van Basten: "Znatiželjan sam kako bi nogomet funkcionirao bez zaleđa. Pretpostavljam da je puno ljudi protiv ukidanja zaleđa, ali meni povremeno nogomet sve više sliči na rukomet: Devet igrača plus vratar zaključaju se u svom šesnaestercu i stvore zid koji je teško probiti. Puno momčadi se ograniči na kontre, pokazalo se efektivnom taktikom. Bez zaleđa bi napadači mogli stajati iza obrambenih igrača koji bi ih tako teže čuvali, a smatram da bi bilo više prilika za šuteve sa distance. Igra bi bila atraktivnija, napadači bi imali više šansi, palo bi više golova. To je ono što navijači žele. U hokeju na travi je ukinuto zaleđe i nema problema. Mislim da bi se i u nogometu momčadi lako prilagodile."

Njemački magazin 11 Freunde je napravio eksperiment i u "iznajmio" dvije nižerazredne momčadi te sa njima odradio jednu utakmicu bez zaleđa. Rezultat? 1:0! Naravno, teško je donositi konačan sud na osnovu jedne utakmice, ali osobno smatram kako je zaleđe jedno od pravila koja nogometu daju dodatnu draž. Svi koji su ikada igrali nogomet znaju kako je za obranu zahtjevno igrati na zaleđe, odnosno postaviti zaleđe, a isto tako za napadača izbjeći tu zamku. To je taktičko nadmudrivanje koje bi mi nedostajalo, a ne mislim da bi igru učinilo atraktivnijom. Osim toga, možete zamisliti koliko zvijezda bi tek onda ostajalo na 20-ak metara od protivničkog gola čekajući loptu iz svoje obrane, a to bi automatski značilo da bi u njegovoj blizini ostajalo najmanje dva stopera koji bi ga čuvali, a koji u današnjem nogometu dođu bar do sredine igrališta, a nerijetko se uključe i u napadačke akcije. Ovdje sam dakle striktno protiv. 

VREMENSKE KAZNE UMJESTO ŽUTOG KARTONA

Van Basten: "Od žutog kartona za protivnika ti kao napadač nemaš gotovo ništa. Kada bi žuti karton zamijenili vremenskom kaznom od pet ili deset minuta, to bi spriječilo mnoge profesionalne prekršaje. Braniti se 10 protiv 11 ili 9 protiv 11 je kudikamo teže nego 11 protiv 11."

Zamisao koju bi apsolutno vrijedilo iskušati! Taktički prekršaji, nabijanje lopte da bi se ukrala koja sekunda i protivnik izabcio iz takta, naguravanja i "glumljenje ovnova" nakon nekih prekršaja... kada bi se sve to kažnjavalo isključenjem na nekoliko, nebitno koliko minuta, mislim da bi nogomet postao tečnija, a možda i važnije - čistija, časnija igra! Vrijedi tek raspraviti o primjeni te nove kazne, odnosno da li potpuno ukinuti žuti karton. Njega bi možda valjalo ostaviti za prekršaje za koje se i danas dobije žuti karton, a koji ne spadaju u kategoriju grubi, namjerni ili "profesionalni", tj. nije im isključiva svrha prekid protivničkog napada/kontre. O detaljima se dakle može raspravljati, ali u globalu podržavam ovaj zamišljaj. 

SHOOT-OUT UMJESTO PRODUŽETKA/JEDANAESTERACA

Van Basten: "Svaka momčad ima pet pokušaja. Sudac svira, igrač sa 25 metara trči prema golu. Unutar osam sekundi mora završiti akciju. Vratar ne smije napuštati šesnaesterac, ako obrani šut akcija je završena. To je spektakularno i za igrače, i za navijače. Kod penala je sve gotovo u sekundi, a ovdje imamo situaciju koja podsjeća na pravu akciju, kao na utakmici."

Amerikanci su pokušali sa shoot-outom, ali brzo su ga zamijenili produžetkom, doduše u onoj varijanti sa zlatnim golom, a zatim sa "običnim" produžecima od 2x15 minuta. Iskustva dakle nisu baš najbolja. Ipak ni ovu ideju ne bih odbacio u potpunosti. Puno puta sam razmišljao o nepravednosti pravila da se u slučaju identičnog rezultata u dvije utakmice (primjerice u europskim kupovima) igraju produžeci. To je velika prednost za domaću ekipu, jer oni će od 210 minuta tog dvoboja 120 imati prednost domaćeg terena, a protivnik je imao samo 90. Osobno bih ukinuo produžetke u takvim slučajevima i odmah pristupio izvođenju jedanaesteraca. Da li klasičnih ili ovih "američko-van-Bastenovskih" svejedno je. Produžetke bih zadržao u onim utakmicama koje se igraju na neutralnom terenu (velika natjecanja, finala liga prvaka...)

I kad smo već kod te teme, definitivno bih poništio pravilo gola u gostima. Poznato je da u slučaju izjednačenog (ne identičnog) rezultata u dvije utakmice ona momčad koja je postigla više golova u gostima prolazi dalje. Nekada je to pravilo imalo smisla, putovanja su bila napornija, postići gol u gostima zaista je vrijedilo više. Ali u današnje vrijeme kada je svijet postao selo to mi pravilo nema nikakvog smisla i često biva zlouporabljeno od ekipa koje s(p)retno zabiju gol u gostima, pa kod kuće vješto čuvaju nulu.

EFEKTIVNO VRIJEME IGRE U ZAVRŠNICI

Van Basten: "Poznat nam je problem krađe vremena. Gledatelji žele akciju, golove i duele. Što duže traje izvođenje prekida, zamjena igrača ili pružanje pomoći igraču, to više vremena igre se izgubi. Na to moramo pozorno paziti! Stoga raspravljamo o tome, zadnjih deset minuta utakmica zaustavljati vrijeme pri takvim situacijama. U tih deset minuta lopta svake sekunde mora biti u pokretu. Jer ona ekipa koja pred kraj vodi čini sve kako bi što više vremena otišlo na druge stvari, primjerice zamjene"

Haleluja! Oduševljen sam da netko ipak vodi računa o tim prljavštinama kojima smo svjedoci u gotovo svakoj utakmici! Ovu inicijativu potpisujem odmah, bez razmišljanja, i idem korak dalje: zašto efektivno vrijeme uvesti samo posljednjih deset minuta, zašto ga ne proširiti na cijelu utakmicu? Zašto nogometna utakmica ne bi trajala 2x30 minuta, ili možda čak 3x20 minuta (kao hokejaška), i to čistog vremena igre? Pa onda neka se oni koji to vole valjaju i izmišljaju strašne ozljede koliko god hoće! A ne bi, vjerujte mi, jer tada ne bi imali razloga. Možda ne bih vrijeme zaustavljao pri baš svakom prekidu. Primjerice kada lopta ode u aut, ona se većinom vrati dovoljno brzo da ne bi bilo potrebe zaustavljati vrijeme. Naravno, i ovdje se o detaljima može i treba raspravljati, ali nadam se da će do promjene na ovom području doći u što kraćem roku! 

LETEĆE IZMJENE

Van Basten: "I to je tema naših diskusija. Doduše, samo u mlađim uzrastima. Tu moramo misliti i na suce, jer oni moraju uvijek znati, tko je na terenu!"

Još jedan prijedlog kojeg podržavam u potpunosti! U nekim zemljama to je ionako praksa za uzraste do 14 godina, a ako se mene pita proširio bih to na uzraste do 17 godina. Klinci i klinke nogomet prije svega trebaju igrati iz ljubavi, a mnogima se događa da ga prestanu voljeti jer na utakmicama u svojim klubovima dobivaju posljednjih pet minuta. Za seniorske uzraste ovakvo pravilo ne bi imalo smisla, bilo bi trenera koji bi nakon postignutog gola svoje ekipe na teren gurnuli deset stopera...

VIŠE OD TRI IZMJENE

Van Basten: "Kao trener znam da za takva razmišljanja postoje opravdani razlozi. Svjestan sam da bi se kod više izmjena izgubilo na vremenu, a ne smijemo dozvoliti da pati dinamika igre. Možda bi se trebali ograničiti samo na dopuštenje dvije dodatne izmjene u slučaju produžetaka, mislim da bi to imalo smisla."

Ideja o više izmjena se donekle kosi sa onom o spriječavanju krađe vremena, a to je očito jasno i Nizozemcu. Osim toga, bojim se da bi više izmjena pogodovalo bogatima, i da bi razlika između "velikih" i "malih" postala još veća. Bogataši bi mogli dovesti još više zvijezda, jer mogli bi više igrača jamčiti minutažu, malima bi ostale još manje mrvice nego sada. Ovaj prijedlog dakle odlučno odbijam! A s obzirom da bih ukinuo i produžetke, dvije dodatne izmjene u njima također neću komentirati. Ako, onda bih to dozvolio na velikim natjecanjima odnosno onim utakmicama koje se igraju na neutralnom terenu, a u kojima bih kao što sam ranije spomenuo ostavio produžetke...

SPRIJEČAVANJE "MASS CONFRONTATION" - MASOVNE KONFRONTACIJE

Van Basten: "Igrači se previše žale sucima, a i to košta vremena. Smatram da bi bilo dobro, kao u ragbiju, samo jednom igraču - kapetanu momčadi - dozvoliti da razgovara sa sucem."

Još jedna zamisao sa kojom se apsolutno slažem! Sucima bih olakšao posao uvođenjem video-tehnologije (o tome pročitajte niže u tekstu), a igračima bih zabranio svaki kontakt sa sucima. Bilo glavnim,  bilo pomoćnicima, bilo onom četvrtom pored terena. Nevjerojatno me nervira kada sudac nešto dosudi, a na njega skoči deset igrača i traži neku svoju pravdu, iako se nikada u povijesti nogometa nije dogodilo da je sudac zbog toga promijenio svoju odluku. A i taj pritisak mnoge momčadi rade "istrenirano", svjesno pokušavaju utjecati na njega da bi u nekoj sljedećoj situaciji razmislio šta će dosuditi. Osim toga, i tu se uvijek ukrade koja minuta, ako je potrebno. Dakle, jedan igrač ima dozvolu komunicirati sa sucem, svi ostali pričaju samo kada ih sudac pozove na razgovor!

OGRANIČITI BROJ PREKRŠAJA

Van Basten: "Već duže imam ideju igraču, kao u košarci, dopustiti samo pet prekršaja. Nakon toga mora napustiti teren."

Nije navedeno, ali pretpostavljam da misli - uz dopušten ulazak zamjene. Idem još jedan korak dalje: zašto ne ograničiti broj dopuštenih prekršaja momčadi, kao u futsalu? Spriječiti "specijalce" koji su u stanju napraviti osam prekršaja, a pritom eventualno zaraditi samo žuti karton koji je apsolutno bezbolan, kako bi spriječili protivnika da razvije igru. Zamisao je na dobrom tragu, ali o izvedbi se još mora razmisliti. OK, igrač koji je napravio pet prekršaja napušta teren, ali koja bi kazna bila ekipi koja akumulirano napravi npr. 15 prekršaja? U futsalu se izvodi kazneni udarac sa 10 metara, u nogometu bi možda pregruba kazna bila jedanaesterac, ali vrijedi razmisliti o slobodnom udarcu, primjerice sa 20 metara. I ovdje dakle vrijedi: ideja o kojoj treba podrobnije razmisliti, a ne u startu je odbaciti! 

8 protiv 8 na manjem terenu umjesto 11 protiv 11

Van Basten: "U profesionalnom nogometu ostajemo pri 11:11 na velikom terenu. Ali u mlađim uzrastima, odnosno kod veterana, 8 na 8 na manjem terenu bilo bi idealno. Češće bi imali loptu, više bi sudjelovali u igri pa bi automatski više u njoj uživali, a morali bi manje trčati."

Bez prevelike rasprave: da! Za veterane mi je svejedno, ali kada pričamo o mladim uzrastima, onda obavezno treba smanjiti igralište i broj igrača, težište igre prebaciti sa trke i atletike na tehniku. Na manjem terenu više je dodavanja, nisu moguća napucavanja, mladi igrači bi puno više razvijali smisao za igru. Pitanje ostaje samo od koje dobi prijeći na veliki teren i igru 11:11. Po meni je idealna dob 15 godina, tu su djeca već dovoljno razvijena da su u stanju koristiti i pokrivati cijeli teren te se polako prilagođavati na seniorski nogomet.

Napomena: U čuvenoj Barceloninoj školi nogometa "La Masia" igrači do 16. godine uopće ne rade kondicijske treninge! Sve do tog uzrasta obrazovanje se svodi na rad s loptom kroz koji stječu i snagu, i kondiciju, i izdržljivost.

MANJE UTAKMICA PO SEZONI

Van Basten: "Svaki dan dajemo sve od sebe da bi nogometu priskrbili još više novaca. Ali, ne postoji financijski problem, u nogometu je dovoljno novca. Moramo se koncentrirati na kvalitetu igre. Brojku od 80 utakmica po sezoni, a koje nisu na visokom nivou, trebamo smanjiti na 50 utakmica na top razini. Zvijezde poput Ronalda, Messija i Ibrahimovića moramo zaštititi i pomoći im da ostanu mentalno svježi i tjelesno spremni, i to kroz smanjenje broja utakmica."

Načelno se slažem, ali istovremeno pitam ne bi li prije smanjenja broja službenih utakmica trebalo ograničiti one prijateljske koje za cilj imaju isključivo skupljanje novca po Aziji i Americi? Da li Ronalda više umore dvije utakmice protiv primjerice Malage i Osasune, ili putovanje u Kinu i tri prijateljske utakmice protiv "žnj" protivnika? I šta znači "top razina"? Da li bi Barcelona od sada trebala igrati samo protiv momčadi koje su iznad 13. mjesta na ljestvici? Karikiram, naravno, ali nemoguće je prisiliti nekoga da bude na najvišoj razini ako on to nije u stanju. Ono što bi se moglo napraviti, odnosno raspraviti, jest smanjenje liga sa 20 klubova koliko ih ima u najboljim ligama izuzev Njemačke, na 18 ili čak 16. Liga sa 16 klubova značila bi 8 utakmica manje za klubove poput Reala, Barcelone ili Manchestera.

No, prije svega toga treba razmisliti o turnejama na dalekom istoku ili dalekom zapadu. Kao što je ispravno rekao van Basten - novca u nogometu je već dovoljno i takve turneje nisu potrebne. Bar ne u ovom obimu kao do sada.

ŠTA VAN BASTEN NIJE REKAO, A JA BIH OBAVEZNO UVEO

Većina ideja koje mi se vrzmaju po glavi je obrađena, a posebno se nadam da će se uskoro ostvariti one o efektivnom mjerenju vremena kao i ona da samo jedan igrač smije razgovarati sa sucem.

Ono što nije napomenuto, a također bih uveo pod hitno je da, kao u rukometu, niti jedan igrač ekipe protiv koje je dosuđeno ne smije više dirati loptu kada sudac nešto dosudi. Strašno iritira gluma, uzimanje lopte i trčanje sa njom prema svom golu, vraćanje protivniku tako da se ona baci što više u zrak, a po mogućnosti i što dalje. Sudac sudi, lopta se ostavlja, igra se što prije nastavlja! Kazna za onog koji se ogriješi o to pravilo bilo bi isključenje na tri, četiri, pet minuta, čime se vraćamo na početak teksta i pravilo o vremenskoj kazni umjesto žutog kartona.

Pomoć video tehnologije je također nešto što je već testirano, i što treba doraditi te uvesti u sve profesionalne lige svijeta. Da, nažalost, dovelo bi to do toga da nogomet više ne bi bio isti u finalu lige prvaka i utakmici 2. županijske lige kao što je to danas slučaj, bar što se pravila tiče. Ali nogomet je postao toliko brz, ulozi sve veći, pritisak na sucima sve veći, tako da je neminovnost da dobiju svu moguću pomoć tehnologije. Odbijam ideju da treneri imaju pravo, kao u nekim drugim sportovima, tražiti pregledavnje snimke dva ili tri puta, jer teoretski je moguće da im to pravo zatreba i pet puta na jednoj utakmici. Više sam za video-suca koji ima tri-četiri monitora, mogućnost usporene snimke, i koji preko veze može sucu na terenu javiti ako je nešto propustio dosuditi, odnosno dosudio pogrešno. Efekat bi bio dvojak: suđenje bi bilo kvalitetnije, sumnje u suce puno manje. Nama u Hrvatskoj bi to itekako dobro došlo!

Nogomet ne treba revoluciju, ali treba unaprijeđenje. Treba inovacije kako bi ostao omiljen među masama i svjetski sport broj 1. Uvjeren sam da bi neke od spomenutih promjena pridonijele tome!

Uostalom, bilo je mnogo onih koji su se protivili uvođenju pravila da vratar ne smije prihvatiti loptu rukom kada mu je doda suigrač, a mislim da nogomet danas ne možemo zamisliti drugačije!