Sidebar

21
Sub, Lis

Hrvatski treneri u inozemstvu (2)

Typography
Kako je tekst koji sam objavio krajem rujna prošle godine naišao na velik interes ponovno sam "obišao" naše trenere u inozemstvu i popričao sa navijačima klubova u kojima rade... 

Mnoge promjene su se dogodile u odnosu na članak koji sam objavio prije pet mjeseci. Hrvatski treneri su i dalje na dobrom glasu kao nikad ranije, neki od njih su promijenili sredinu i manji zamijenili za veći, bogatiji klub, no doduše ima i onih koji su u međuvremenu ostali bez posla. Idemo po redu.

Slaven Bilić - West Ham United FC, Engleska

Još uvijek je trener u najbogatijoj nogometnoj ligi svijeta, ma koliko to u domovini nekima smetalo. Koliko bi se samo klikova moglo skupiti na samo jednom pljuc-članku kada bi Slav dobio nogu!? Štoviše, dojma sam da je Bilić čvrsto u sedlu i da će ugovor koji traje do lipnja 2018. na kraju ove sezone biti produžen.

Znamo da je start u sezonu bio razočaravajući, ali nikada situacija nije bila toliko dramatična kako se to prikazivalo u pojedinim medijima. West Ham jest klub duge tradicije, vjernih navijača, ali isto tako klub koji u riznici trofeja ima "samo" tri engleska kupa i jedan europski - kup pobjednika kupova. Zadnji trofej osvojili su 1980. godine. Ne radi se dakle o poslodavcu koji očekuje pokale, finala, nego postepen napredak. Ne treba smetnuti s uma da je WHUFC samo u ovom stoljeću dva puta ispadao iz Premier lige u koju se posljednji put vratio prije pet godina, a 7. mjesto i 62 osvojena boda iz prošle sezone najbolji klupski učinak u povijesti.  

Od Bilića i njegovih suradnika se očekuje da Hammerse stabiliziraju u najvišem razredu engleskog nogometa, i mada je 2016/17 bilo nekoliko razočaranja na najboljem su putu da to i ostvare. Trenutno su na 10. mjestu, na sigurnoj udaljenosti od opasne zone (17. je Hull kojem bježe 12 bodova), no puno važnije od toga je da posljednjih nekoliko mjeseci igraju dobar nogomet! Istina, ne ruše više velikane engleskog nogometa - štoviše, upravo protiv velikih su dobili nekoliko pljuski (0:5 i 0:4 protiv Man Cityja, 1:5 protiv Arsenala, 1:4 protiv Man Uniteda) - ali zato pobjeđuju one koje moraju pobijediti. U ovoj godini doživjeli su tri poraza, i to upravo spomenute šamarčine od Guardiolinog Manchestera (jedna u kupu, jedna u prvenstvu) i 0:2 protiv Mourinhovog Manchestera 2. siječnja, u utakmici u kojoj su već u 15. minuti ostali sa igračem manje. Zato su izravne konkurente iz donjeg dijela ljestvice pobjeđivali uvjerljivo (3:0 Crystal Palace, po 3:1 Southampton i Middlesbrough u gostima) dok su protiv West Bromwicha teško oštećeni od strane sudaca ispustivši pobjedu u sudačkoj nadoknadi vremena.

Bitno je naglasiti i to da se momčad u niti jednom trenutku nije raspala, a upravo u utakmicama uoči kojih bi žuti listovi (uključujući i sve naše tiskovine / portale) pisali da baš o toj utakmici ovisi sudbina trenera i njegovih suradnika igrači bi pokazali da prate svog šefa i izborili pobjedu. Nije ih uzdrmao niti odlazak najboljeg igrača u proteklih godinu i pol, Francuza Payeta. Dapače - od njegova odlaska izgubili su samo jednom, a odgovornost su preuzeli drugi igrači, prije svih Lanzini i Carroll. 

U nekoj optimističnoj varijanti još mogu napasti 7. mjesto koje trenutno drži Everton. Puno realističnije je ipak da će se smjestiti negdje između 8. i 12. mjesta što bi trebalo zadovoljiti apetite klupskih čelnika.

Navijači su ionako velikim dijelom sretni sa radom svog "managera". Bili su to čak i onda kada se momčad koprcala pri dnu ljestvice, kako ne bi sada? Cijene njegovu predanost, način na koji se ponio u "slučaju Payet", a pogotovo ljudsku komponentu. Priča o dječaku i njegovoj obitelji koju je sjeo u auto i povezao u klupski kamp kako bi upoznali Andyja Carrolla oduševila je Engleze. 

U nogometu su se događala svakakva čuda, ali ne vjerujem da Biliću već ovog ljeta neće biti produžen ugovor koji ionako vrijedi još jednu sezonu! 

Niko Kovač - Eintracht Frankfurt, Njemačka

Kad smo već kod čuda...

Frankfurtsko "Jedinstvo" je u nešto lošijoj fazi, prvi put ove sezone su izgubili dvije utakmice za redom, prvi put kod kuće. Ali to neće promijeniti činjenicu da Niko Kovač sa svojim multikulturalnim trupama radi fenomenalan posao! Orlovi su na visokom petom mjestu, broj bodova je već sada na razini na kojoj je bio na kraju prošle sezone, a usput je naš bivši izbornik u prvu momčad uveo neke igrače iz omladinskog pogona, primjerice Barkoka. Nema dakle niti jedne sitnice na kojoj bi mu se, bar zasada, moglo zamjeriti.

Njegov dobar rad nije ostao neprimjećen. Posjetili su ga iz France Footballa, često je na naslovnicama u Njemačkoj, a u jeku krize Bayera iz Leverkusena neki su se raspisali kako je upravo Kovač glavni kandidat za preuzimanje nekadašnjeg finalista lige prvaka. Niko je odbio takve špekulacije te izjavio kako sa Eintrachtom ima još mnogo planova, a mnogi navijači su tu najavu prokomentirali u stilu: "Njemu vjerujemo kada kaže takvo šta!"

Objektivno je teško očekivati da će uspjeti ponoviti rezultate iz prvog dijela sezone te obraniti peto mjesto. O trećem koje su povremeno držali da i ne govorim. Ali, nitko nije očekivao niti da će biti u situaciji da u ožujak ulaze sa mjesta koja vode u europske kupove pa su to ipak uspjeli. Sa ovom ekipom sve je moguće! 

I u kupu je društvo iz grada bankara još uvijek u igri. DFB-Pokal je došao do četvrtfinala, a tamo će sljedeći utorak ugostiti drugoligaša Arminiju Bielefeld. Polufinale je na dohvat ruke, a mada su favoriti Bayern i Borussia Dortmund možda Orlovi mogu iznenaditi. Baš kao što su do sada iznenađivali u prvenstvu. 

Ne treba niti spominjati da je Kovač maksimalno obljubljen među fanovima "dive" sa Majne i da uživa njihovu potporu. To je zaslužio dobrim rezultatima, ali još više kapetanskim ponašanjem kojim je "kupio" i veći dio hrvatske javnosti dok je nosio reprezentativni dres. 

Ova sezona, ma kako god završila, afirmirati će ga kao stručnjaka. Bar u njemačkom govornom području. Ali već sada skupa sa sportskim direktorom Hübnerom i direktorom zaduženim za sportska pitanja Fredijem Bobicem mora planirati iduću sezonu. Jer puno je bitnih igrača koji su samo posuđeni, a koji su probudili interes većih i bogatijih klubova.

Ivan Jurić - Genoa CFC, Italija - dobio otkaz prije nekoliko dana

Ivan je sa svojom Genovom bio mini-hit prvog dijela prvenstva, ili bar njegova početnog dijela. U 10. kolu sa 3:0 su ponizili Milan i u tom trenutku držali 6. mjesto. Četiri utakmice kasnije Juventusu su nanijeli jedan od samo četiri poraza ove sezone (3:1) i bili na još uvijek vrlo dobrom 8. mjestu. Bilo je to 27. studenog, a vjerovali ili ne od tada je Genoa pobijedila samo još jednom, 15. prosinca Fiorentinu u odgođenoj utakmici 3. kola! 12 utakmica, jedna pobjeda, tri remija i osam poraza strmoglavili su klub na 16. mjesto ljestvice pa je razlaz sa trenerom u neku ruku logična posljedica. 

O razlozima sam popričao sa Marcom, jednim vatrenim navijačem crveno-plavih, a on me podsjetio na naš razgovor iz rujna. Tada mi je otvoreno kazao da misli da je ova momčad nešto bolja od prošlogodišnje te da očekuje borbu za mjesta koja vode u eurokup. U odlascima Rincona (u Juventus) i Pavolettija (u Napoli) i on će naći opravdanje za lošije rezultate u posljednje vrijeme, no samo djelomično. Pad je počeo ranije, baš nakon pobjede protiv Juventusa. "Uspjeli smo izgubiti čak i od Palerma, od tih luzera smo primili četiri gola, kod kuće!" ogorčen je "tifoso". 

Koliko je ljut na Jurića, još više je na predsjednika Preziosija kojem zamjera nedostatak ambicija i prečeste smjene trenera. "Samo je Gasperini sa tim idiotom uspio raditi na duže staze. A i on je ljetos odustao i otišao u Atalantu. Možeš li zamisliti, Genou je dobrovoljno zamijenio za Bergamo!?" Najkasnije tu mi je bilo jasno da iz Marca progovara vatreni navijač, ali shvatio sam da klub funkcionira po sistemu "jedan čovjek-jedini glas" i da je uz rezultatsku krizu vjerojatno bilo i mimoilaženja na osobnoj razini. Jer i Marco je to primjetio "Taj Jurić je principijelan i tvrdoglav tip pa će možda u nekom drugom klubu dogurati daleko!" 

Igor Tudor - Galatasaray Istanbul (do prije nekoliko dana Kardemir Karabükspor), Turska

O Tudorovom usponu do klupe jednog od najvećih svjetskih klubova pisao sam ovdje

Sada ću mu samo još jednom poželjeti sreću! 

Krunoslav Jurčić - do 05.12.2016 Adanaspor, Turska

Više-manje sam najavio da na klupi Adanaspora neće ostati dugo. S jedne strane zbog nerealnih očekivanja, s druge zbog trenerskih (ne)sposobnosti zbog kojih je i u Mariboru izdržao tek nekoliko mjeseci. 11 utakmica sa samo pet osvojenih bodova u prvenstvu + ispadanje iz kupa. Premalo i za dojučerašnjeg drugoligaša.

Zanimljivo je da je Adanaspor nakon njegova odlaska skupio 11 bodova iz osam utakmica, izgubivši pritom samo tri puta.

Ne brini Kruno, sada imaš sve reference da postaneš sljedeći hrvatski izbornik!  

Dražen Besek - do 06.12.2016 Birkirkara FC, Malta

Ljeto je bilo odlično, sa uspjesima u kvalifikacijama za Europa ligu i dobrim nastupima u prvenstvu. Negdje nakon našeg teksta u rujnu kola su krenula nizbrdo. Previše poraza, dijelom protiv davljenika, bilo je previše za ekipu koja je pretendirala da se bori za naslov prvaka. Ispadanje u kupu i poraz u prvenstvu početkom prosinca bilo je previše i klub je našeg stručnjaka poslao kući. 

Nakon rastanka stigle su optužbe za namještanje upravo te utakmice kupa koju su izgubili 0:3. Međutim, sve se zadržalo na gnjusnim špekulacijama jednog malteškog portala.

Na klupi ga je zamijenio Nikola Jaroš, Besekov sugrađanin (Varaždinac) i bivši pomoćnik. U osam utakmica je ostvario omjer 4-1-3, Birkirkara je na 5. mjestu što je daleko od očekivanog i priželjkivanog. 

Ivan Leko - VV St. Truiden, Belgija

Prošli put sam ga zaboravio, ni sam ne znam zašto. Možda zato što je samostalnu trenersku karijeru prekinuo kako bi pomogao Tudoru u PAOK-u, možda što je nakon drugog odlaska iz Hajduka drugu domovinu pronašao u Belgiji. Tamo je igrao za nekoliko klubova (Brugge, Germinal, Lokeren), tamo je prvi put sjeo na klupu kao trener (Leuven, 2014. godine), a tamo je i od početka ove sezone kada je prihvatio poziv St. Truidena. 

Radi se o malom klubu iz istoimenog grada nedaleko Liegea koji je prošle sezone uspio održati prvoligaški status zahvaljujući vrlo dobrom prvom dijelu sezone, dok su u drugom (uključujući play-off koji se u Belgiji igra) u 19 utakmica slavili tek dva puta. Zbog toga je i došlo do smjene trenera, a naš bivši reprezentativac dobio je zadaću etablirati klub u Pro League uz što manje drhtanja. 

Nakon solidnog početka uslijedila je faza od gotovo dva mjeseca bez pobjede (listopad i studeni) u kojoj su pali sa sigurnog 11. na "drugoligaško" 15. - pretposljednje mjesto. Unatoč tome u klubu nisu povukli uobičajen potez u takvim situacijama te su Leki iskazali povjerenje. Potez se pokazao ispravnim, uslijedio je niz od tri pobjede, a od tada žuto-plavi redovno skupljaju bodove. 

Trenutno se opet nalaze u nešto lošijoj formi, upisali su tri poraza za redom i pali na 14. mjesto, ali prednost pred 15.-plasiranim Westerlom iznosi četiri boda. Tri su kola do kraja regularnog dijela, slijede okršaj u Charleroi, Eupen doma te gostovanje kod FC Brugge za kraj. Jedna pobjeda iz te tri utakmice trebala bi biti dovoljna da se izbjegne pretposljednja pozicija i osigura prvoligaški status za narednu sezonu, čime bi Lekina misija bila uspješno okončana. 

Nenad Bjelica - Lech Poznan, Poljska

Preuzeo je jedan od najpopularnijih poljskih klubova nakon katastrofalnog ulaska u sezonu, na 12. mjestu. Brzo je pohvatao konce, plavi su trenutno 4. na ljestvici, a zaostatak za vodećom Lechiom Gdanjsk je prihvatljivih pet bodova. S obzirom da se i u Ekstraklasi igra play-off u koji momčadi prenose polovicu bodova taj zaostatak je zapravo još manji.

Bilo je i sitnih razočaranja, pogotovo poraz u Varšavi protiv Legije golom primljenim u sudačkoj nadoknadi, i to nakon što su izjednačili minutu ranije, no sve u svemu Bjelica u Poljskoj potvrđuje talenat za trenerski zanat koji je već pokazao u Austriji (WAC, Austria Beč) i Italiji (Spezia).

Njegove momčadi odlikuje čvrsta obrana, taktička disciplina, pa je i u Poznanju tako - što je duže ekipa pod njegovim vodstvom, to češće pobijeđuju bez primljenog gola! U ovoj godini su slavili dva puta sa po 3:0, a vrijedi spomenuti da je "Kolejorz" (željezničari) i u polufinalu kupa gdje će ukrstiti koplja sa Pogonom iz Szczecina.

Sve za sada ide po planu, pa čak i iznad plana za vječnog ljubimca osječkog Gradskog vrta. Problem bi mu mogla stvoriti očekivanja kluba - navijači od svoje "Poznanska Lokomotywa" uvijek očekuju trofeje makar su prošle sezone potpuno podbacili osvojivši tek 7. mjesto u prvenstvu. 

Da ove sezone bude bolje mora se pobrinuti naš Slavonac - bar plasman u kvalifikacije za Europa ligu je najmanje što klupski čelnici očekuju. 

A ako ne već ove, onda najkasnije sljedeće naslov prvaka!

Damir Burić - FC Admira Wacker Mödling, Austrija

"Šolta" se nakon zasigurno poučne epizode u Hajduku (poučne zato jer je shvatio da je najteže biti prorok u svom selu) vratio na njemačko govorno područje, ali ovaj put u Austriju, točnije u predgrađe Beča. 

Admira je trofejni klub bogate povijesti, međutim zadnje bitnije naslove osvojili su daleke 1966. godine kada su uzeli kup i prvenstvo Austrije. Posljednjih godina su se koncentrirali na izobrazbu mladih igrača, po tom pitanju su među najboljim klubovima u državi. Skauti su dobro raspoređeni u regiji, a rijetko koji mladi igrač će odbiti školovanje na njihovoj akademiji.

Prva momčad stoga ima samo jednog "pravog" stranca (uz nekoliko igrača koji su rođeni i/ili odrasli u Austriji, a korijene imaju drugdje - poput našeg Tonija Vastića, sina nekadašnjeg austrijskog reprezentativca Ivice) i nema prevelik rezultatski imperativ. Afirmacija mladih igrača, povremeno slatke pobjede protiv najvećih rivala (pogotovo onih iz Beča), i iskorištavanje prilike za plasman u Europu kada se ona pruži, kao što je bio slučaj prošle godine.

Burić će dakle moći raditi relativno mirno, iako povijest pokazuje da Admira relativno često mijenja trenere. No to je bilo za vrijeme predsjednika Trenkwaldera koji je u međuvremenu preminuo, a imao je veće apetite nego ih klub objektivno može dohvatiti. 

Prvenstvo je u austrijskoj Bundesligi nastavljeno prije dva tjedna, a Burić je u prva dva susreta osvojio dva boda što je ocijenjeno zadovoljavajućim. Ipak su protivnici bili drugoplasirani Altach i najpopularniji austrijski klub Rapid.

Od posljednjeg mjesta crno-crveni su udaljeni pet bodova, i za ovu sezonu glavni cilj je sa što manje stresova obraniti 7. mjesto, eventualno se popraviti za jedno-dva mjesta. Više od toga ionako je nemoguće napraviti s obzirom da četvrtoplasirani Sturm bježi ogromnih 14 bodova.

 

Od ostalih naših stručnjaka vrijedi izdvojiti Zlatka Dalića koji je sa Al-Ainom u studenom prošle godine nesretno izgubio finale azijske lige prvaka (1:2 i 1:1) da bi krajem siječnja nakon gotovo tri godine napustio taj bogati klub i mjesto prepustio Zoranu Mamiću koji se na tim meridijanima prethodno svidio vodeći Al-Nassr iz Rijada kojeg je ostavio na 4. poziciji saudijske lige.

Zoki je tako prešao u veći klub (učinak je za sada jedna pobjeda i jedan poraz), a Al-Nassr je od njegova odlaska nanizao četiri pobjede i na ljestvici se popeo za dva mjesta. Klasična win-win situacija!  

Oko 2000 km sjevernije na statusu heroja velikog dijela ponosne iranske nacije dodatno je poradio Branko Ivanković. Još otkako je vodio reprezentaciju Profesor je u ovom dijelu Perzije nevjerojatno popularan, daleko više od Ćire Blaževića koji se time često voli hvaliti u medijima. A kada ove sezone sa svojim Persopolisem osvoji prvenstvo, taj će položaj dodatno popraviti. Istina da je nedavno izgubio veliki gradski derbi protiv Esteghlala, ali prednost na čelu Persian Gulf League iznosi čak devet bodova tako da bi bilo čudo ako bi to prosuli do kraja prvenstva. 

Na arapskom poluotoku, točnije u Al-Shahaniya nadomak Dohe, svoje nogometne filozofije prodaje Igor Štimac. Neće dugo, slobodno se možete kladiti u to, baš kao što nije ni na prethodnim stanicama svoje velebne trenerske karijere. Istini za volju, na raspolaganju nema ni skupu, ni pretjerano kvalitetnu momčad. Al-Shahaniya je ove sezone ušla iz druge u prvu katarsku ligu, tzv. Quatar Stars League, tako da za prvih sedam nastupa u kojima nisu ostvarili ni jednu pobjedu, ali su poraženi samo dva puta, naš bivši izbornik zapravo zaslužuje pohvale. Preuzeo ih je na 12. mjestu koje drže i sada, 13. i 14. ispadaju direktno, a 11. i 12. igraju dodatne utakmice za ostanak u ligi. Uspije li ga izboriti bit će to veliki uspjeh. 

Spomenuti poluotok i saudijski Faisaly nakon samo tri mjeseca nedavno je napustio Tomislav Ivković (zločesti bi rekli da je lako voditi Lokomotivu), a azijski kontinent pokušava preko druge kineske lige (Meizhou) osvojiti Vjekoslav Lokica. Na istom kontinentu, ali u zemlji koja se natječe pod okriljem UEFA-e, od prosinca radi Zoran Vulić. FK Atyrau iz istoimenog grada na zapadu ove ogromne zemlje novi je Zokijev poslodavac nakon avanture u Moldaviji (Sheriff), a kako se kazahstanska liga igra sustavom proljeće-jesen još nije imao priliku predstaviti se publici u Atyrauu. 

Zamjerili su mi prošli put što nisam spomenuo naše stručnjake koji rade u susjednim zemljama pa ih ovaj put neću izostaviti.

Goran Sablić je nedavno preuzeo Široki Brijeg kojeg je prošle jeseni vodio Branko Karačić. Labud iz Orašja, bivši stasiti stoper/bek nekoliko hrvatskih klubova (Osijek, Hajduk, Rijeka, Zadar) i deseterostruki Vatreni Mato Neretljak jesenas je već krenuo u misiju spašavanja Jajca (dva poraza, jedna pobjeda), a dva Igora vode klubove u prvoj slovenskoj ligi. Jovićević od kraja studenog prošle godine Celje (četiri utakmice, tri poraza i jedan remi), a Pamić od početka listopada Koper (devet utakmica uz omjer 2-4-3).

Za kraj ću još spomenuti jedinog "nogometnog Hrvata" na afričkom kontinentu. Zdravko Logarušić, trener godine u Keniji 2012. i čovjek koji je na crnom kontinentu stvorio ime, od početka godine je za kormilom najpopularnijeg ganskog kluba, Asante Kotoko. U Gani je Logarušić već radio između 2009. i 2011. kada je vodio King Faisal i Ashanti Gold.