Sidebar

14
Čet, Pro

Bol na Braču, ili - Neka institucije rade svoj posao

Typography
Toliko puta je različitim ljudima prijetio da će "dobiti po piksi", da će "kad ne budem u Dinamu isprebijat ću te k'o mačku", a na kraju je eto po piksi dobio on. I naravno, od režimskih piskarala proglašen je mučenikom...

Utipkate li u vaš omiljeni internetski pretraživač "neka institucije rade svoj posao" osim teksta pjesme Hladnog Piva google, bing & co. ponuditi će vam sijaset izjava takvog i sličnog sadržaja, a iz usta raznih optuženika za raznorazna zlodjela. Čast rijetkim izuzecima, većinom se radi o likovima koji su blizu oltaru. Ili su članovi stranke na vlasti, ili su joj donirali znatna sredstva. Ili možda organizirali neku proslavu. Stranci ili nekom od istaknutih članova iste. Ili su na nekom skupu spontano uskočili u ulogu animatora. Ili digli ruku na nekom glasanju nakon čega bi iste te institucije obustavile bar dio istrage koja se protiv njih vodi. 

Neka institucije rade svoj posao je lako izreći kada te institucije imaš u šaci. Onda se možeš hvaliti kako su tebe i tvoju kompaniju "češljale" razne revizije, a nisu našle ništa. Kada si dobar i sa tužiteljem i sa sucem onda svako suđenje čekaš opušteno, uvjeren u vlastitu "nevinost". 

Zdravko Mamić je dakle dobio po glavi. Doduše, još se ne znaju detalji, možda je "po tamburi" dobio zato što je sudjelovao u pljački Česme, kompanije koja je nekada brojala 1700 zaposlenih. Ili je možda taj udarac u potiljak glave našeg Zdravka bilo djelo nekog klinca koji je u domovinskom ratu ostao bez oca dok se Zdravkec bogatio privatizacijom nacionalnih tvrtki, da bi danas pričao kako je on zapravo otjeran iz ZNG-a jer je bio previše nagao, a tako hrabri ljudi u ratu nisu potrebni. Ili ga je možda napucala jedna od 1528 osoba kojima je u proteklih nekoliko godina na sebi svojstven, dakle primitivan način, prijetio da će: isprebijati ih, iščupati im grkljan, dati vritnjak, ubiti ih i odslužiti... Mogućnosti je tisuću, ali vjerujemo našim vrlim novinarima kako je ovaj podmukli atak na tatu čin frustriranog tovara. Hajdukovog navijača koji ne podnosi da je Dinamo već jedanaest godina za redom bolji od njegovog kluba. Kao što im je većina napaćenog naroda vjerovala kada su nakon 10-ak baklji u roku odmah pronašli krivce, identificirali ih, postavili im slike na facebook, proglasili ih redom Torcidašima i orjunašima. 

Napad kao takav zaista je kukavički. Udariti starijeg čovjeka, ili nešto što čovjeku sliči, s leđa... nije mi herojski čin. Žao mi je Domagoj (ako ti je to pravo ime pitam se zašto su ti otkrili identitet?), ali puno veća faca bi mi bio da si ga pozvao na obračun prsa o prsa. Idiot kakav jest - vjerujem da te ne bi odbio. S druge strane, mada prezirem nasilje, znajući da se godinama pokušavalo na sve moguće načine ukazati na sve nečasne radnje protiv kojih nikada nije ništa napravljeno, veseli me da Hrvati možda i nisu takve pičkice! Postoji nada da će u moru u skoroj budućnosti završiti oni koji su odgovorni za masovno iseljavanje (ne samo, ali najviše) Slavonije, koji su čuvali stražu dok su iz državne blagajne miljarde odlazile u džepove "poduzetnika". Ratnih profitera i nepismenih buzdovana koji su se obogatili na tuđoj patnji. Kada bi šaku pravde osjetili i neki drugi protiv kojih, a i to samo eventualno, hrabro gunđamo na fejsu, možda bi nas prestali u zdrav mozak!

Ostavimo to sada po strani. Motive, opravdanost, način izvedbe, reakciju žrtve, sve to. Posvetimo se reakciji takozvane javnosti.

Tako su iz redova Građanskog NK poručili kako ističu svoju misiju promicanja borbe protiv nasilja u društvu. Ne sjećam se niti jednog sličnog priopćenja nakon bilo kojeg od brojnih ispada gospodina savjetnika, pa ni onih u kojima javno prijeti nasiljem ili pak druge poziva na nasilje (porazbijajte sve, ja i Dinamo ćemo platiti). 

Tragikomično je da iz tog kluba ironično poručuju kako je ovo "sjajna" poruka za zemlju koja, eto, živi od turizma. Kriminalac koji dobije šakom u glavu nije uopće nikakva poruka, a ako se već brinu o promociji naše predivne zemlje i turizma, neka promisle kakvu poruku šaljemo kada u svečanoj loži utakmica nogometne reprezentacije ugošćavamo dvostrukog ubojicu, individuu koja je upravljajući svojom skupom igračkom po istom tom moru usmrtio dvoje turista. Mislim da je ta poruka puno tužnija, posebno ako znamo kako je ubojica "kažnjen" te da će i ove godine po istom tom moru upravljati svojom igračkicom.  

Jedno od sluganskih pera, gospodin Olivari, već se dan kasnije, šokiran odlukom prekršajnog suda da se napadača pusti da se brani sa slobode, također pokazao majstorom ironije. "Poruka suda u Splitu je ovakva: Drage Hrvatice i Hrvati, ako vam se netko ne sviđa ili vam ide na živce, slobodno ih pogodite šakom u glavu!"

Vjerojatno Davorin smatra da bi se za napad na voljenog vođu trebalo završiti doživotno na golom otoku. Da se ne radi o dokazanom dupeliscu upitao bih ga dvije stvari: Da li bi svaka tučnjava u disku, birtiji na ćošku, trebala završiti masovnim utamničenjima? Koliko bi mladića bilo u zatvorima kada bi se za svaki udarac u glavu ležalo? Uostalom, napadač je pušten da se brani sa slobode, a to ne znači da neće nakadno biti kažnjen. Međutim, ako je kazna za dvostruko ubojstvo uvjetna, onda je Domagoj Mamića u toj jednoj noći u pritvoru već "odradio", zar ne? I drugo pitanje koje bih Davorinu postavio: Zašto primjerice nakon napada Mamića na kolegu Šipsa nisi pisao: "Drage Hrvatice i Hrvati, ako vam se ne sviđa šta neki novinar piše ili kakva pitanja postavlja, slobodno ga vrijeđajte, prijetite mu, unosite mu se u facu." Nije da je isto šaka u glavu i neandertalsko ophođenje sa svojim sugrađanima, ali ako promičemo borbu protiv nasilja onda je trebamo iskorijeniti od početka. Ili su za neke pravila civiliziranog ponašanja drugačija kada si im na platnom spisku? 

Vrhunac pametovanja i obrane časti i digniteta velikog vođe stigao je u vidu kratkog intervjua našeg najboljeg suca. Usput, činjenica da je on najbolji odogovor je na pitanje zašto još nikada na završnici niti jednog velikog natjecanja nismo imali ni jednog suca (za razliku od primjerice Srba i Slovenaca).

Bruno Marić se dakle osjetio pozvanim komentirati da se tu radi o terorističkom činu, da se šalje poruka kako će svaki turist koji se nekome ne sviđa dobiti šakom u glavu, i dok država ne stane na kraj takvom smradu nikad se neće razriješiti problem ovakvih događaja.

Gle, ja sam turist, Dinamovac koji će se i nakon ovog događaja vrlo rado uputiti na našu lijepu obalu. Igrom slučaja ovog ljeta baš u Bol na Braču! Bez imalo straha! Jer znam da nikome nisam ništa kriv. Za razliku od tebe koji znaš da jesi, pa tunel Sveti Rok prolaziš samo naoružan. Slažem se Bruno, da se država obračunala sa smradom poput tebe koji ovom prelijepom zemljom šetaš sa pištoljem za opasačem, velikog vođe Zdravka i svih sličnih smradova, onda do ovakvih događaja uopće ne bi ni dolazilo! 

A zapravo ste svi vi i ovaj slučaj mogli komentirati kako komentirate one kada ste vi ili vaši omiljeni kriminalci sa druge strane sudnice: 

Neka institucije rade svoj posao!