Sidebar

14
Čet, Pro

HNS pederi, nogomet ste mi zgadili

Typography
Da je HNL lakrdija, savez koji to natjecanje vodi nakupina beskičmenjaka koji sve što rade rade u službi jednog primitivnog kriminalca, to smo znali i ranije. Danas smo samo dotakli još jednu nižu razinu. Kupamo se u jami sa fekalijama iz stražnjica domoljuba koji se smatraju važnima poput obljetnice stradanja Vukovara... 

Kada sam se prije četiri godine počeo zabavljati uređujući ovu stranicu/blog jedna od motivacija mi je bilo pisanje o abnormalnostima u hrvatskom nogometu, ali istovremeno i pokušaj afirmiranja istoga. 

HNL nikada nije bio top liga, ali meni osobno je bila najdraža. Naša je, uz sve svoje nedostatke. U njoj je uvijek igralo puno zanimljivih, mladih igrača. A osjećaj derbija protiv Hajduka nije mi mogao zamijeniti niti jedan drugi sportski događaj na svijetu. Nikakav El Clasico, nikakav Ruhrderby, nikakav Old Firm.

Odustao sam, ako hoćete predao se, kada su za izbornika postavili Antu Čačića. Ne radi sirotog Ante, nego zato što su nam ga preko svojih piskarala predstavili kao najboljeg trenera na svijetu i okolici. Digao sam ruke, reprezentaciju od tada nisam pogledao, a HNL samo kada mi slučajno naleti na ekran, a lijen sam pronaći daljinski i prebaciti na drugi kanal. 

Ni tu na Lopti nisam više pisao o domaćem nogometu, makar sam dobio nekoliko poruka u kojima su mi vjerni čitatelji pisali kako im nedostaje "HNL Ogledalo", a izdvojio bih dopis jednog gospodina iz Australije koji mi je priopćio kako je hrvatsku ligu volio najviše ispratiti kroz moj tekst. 

Iako mi je uvijek žao razočarati posjetitelje ovih stranica - Hvala Bogu pa sam ostao čvrst!

Danas sam nakon dugo vremena odlučio pogledati jednu utakmicu naše prve lige od početka do kraja. Zanimalo me na šta sliči Dinamo pod Petevom (na momčad veterana Zmaja iz Makarske) i u kakvom je stanju Sammir (u istom u kakvom je bio i sedam godina u prvom mandatu). 

Mislim da nije potrebno komentirati samu utakmicu. Ako niste gledali - čuli ste ili pročitali. Dinamo je slavio golom u 90. minuti, iz jedanaesterca koji ni rođena majka ne bi sudila El Arbi Hillel Soudaniju. A ako slučajno niste vidjeli, pogledajte sljedeću snimku (na kraju su dvije povećane i ekstra-usporene sekvence)

 

U močvari ništa novog. Obuzeo me osjećaj srama što sam još uvijek navijač tog kluba, a onda osjećaj bijesa što mi je ta spodoba priuštila taj osjećaj.

Da je Batinić sudac od povjerenja, to je poznato od ranije. Već je prije, naravno bez ikakvih posljedica, izmišljao penale za Dinamo. Primjerice protiv Splita prije dvije godine. "Sjajno" je sudio i derbi 2009. godine, također bez posljedica.

Onda sam se vratio u prvobitno stanje, još jednom digao ruke od svega i posvetio se drugim temama. Sve dok nisam listajući internet stranice naletio na snimku sporne situacije, a pažnju mi odvukla tri dječaka koja su stajala iza gola Cibalije.

Sakupljači lopti, po uzrastu bih rekao mlađi pioniri, dakle nekih 11-12 godina do tog su trenutka bili ponosni na svoje starije kolege koji su uz dašak sreće imali bod u džepu protiv moćnog i favoriziranog sastava iz glavnog grada. Zamišljam njihovo veselje nakon što bi neki drugi, pošteni i neplaćenički sudac dosudio kraj utakmice koja bi završila 1:1, a oni za rukav vukli svoje junake od kojih će sutra nakon svog treninga tražiti autogram. Takvi događaji se pamte, takvi doživljaji stvaraju zaljubljenike u sport!

Nažalost, pojavio se netko tko je poslan na istu utakmicu na kojoj su ta tri dječaka sakupljali lopte kako bi obavio zadatak. Da pomogne velikom gazdi, i to dvostruko. Prvo, da njegovom klubu osigura tri boda, a drugo - da pomogne klubu iz Splita sa kojim se Cibalia bori za ostanak da ostane u ligi. Jer oni su se već pokazali kao pouzdan partner, ovi iz Vinkovaca povremeno zajebavaju i pokušavaju imati vlastito mišljenje.

Gledam tugu na licima tih dječaka, gledam bijes ovog jednog koji baca loptu u mrežu, sklopljene ruke na glavi ovog drugog, i pitam se da li je išta vrijedno prevare djeteta?

Čitam da su navijači Dinama, među njima mnogi koji su danas proputovali 500-600 km, nakon utakmice igračima vratili dresove koje su im ovi poklonili, pa se još jednom sjetih pokojnog Josipa Kuže i njegovih riječi:

Navijače ne možeš prevariti! Oni su nevjerojatno sposobni dijagnosticirati i definirati ljude koji su ovakvi ili onakvi!"

Za kraj bih režiserima ove loše komedije i krivcima što su ona tri dječaka danas tužni napustili stadion rado napisao nešto poput "sramite se", ali sram je osjećaj koji oni već odavno ne poznaju.  

Uostalom, šef ovog gospodina u crnom je 18.11.2015, nakon još jednog uhićenja Zdravka Mamića bez imalo stida izjavio da se radi o političkom cirkusu zbog kojeg će se sve što se događalo u Vukovaru zaboraviti. 

Šta o takvim ljudima uopće reći?